Faktori koji utječu na sam tijek parodontne bolesti mogu biti:

- genetska predispozicija
- oslabljen ili poremećen imunitet
- sistemske bolesti
- sastav sline
- protetski nadomjestci
- oralna higijena
- pušenje

U usnoj šupljini pronađeno je preko 500 različitih tipova bakterija i gljivica. Oni zajedno čine vrlo važan segment u digestivnom sistemu jer su zaduženi za razgrađivanje proteina te uklanjanje ostataka hrane sa zubi i sluzokože usta. U idealnim uvjetima bakterije i gljivice koegzistiraju u potpunoj ravnoteži i kontroliraju jedni druge, a cijeli sistem je vrlo osjetljiv i lako se izbaci iz ravnoteže.

Bilo koja akutna ili kronična bolest, način ishrane, loša higijena i neadekvatni stomatološki radovi mogu narušiti savršen balans i dovesti do bujanja patogenih sojeva bakterija na štetu korisnih i dobrih bakterija. Tada se javljaju oboljenja na zubima (karijes) te oboljenja na mekim tkivima, odnosno desnima (parodontopatija). Ovakav tip usko lokaliziranih oboljenja može imati efekta na cijeli organizam i biti okidač raznim drugim bolesnim stanjima kao što su problemi sa zglobovima, srčani problemi i opadanje kose (alopecia areata).

Bujanje patogenih sojeva u ustima odvija se u dentalnom plaku koji je zalijepljen na zubima, najčešće u predjelu vrata zuba. Prvi bezbojni sloj plaka na zubu naziva se biofilm. Ispitivanja su pokazala da biofilm pruža sigurno stanište za bakterije, omogućava bakterijama da “komuniciraju” jedna s drugom te da koordiniraju svoje aktivnosti. Proporcionalno starenju biofilma povećava se otpornost bakterija te one lakše opstaju unutar njega.

Mehaničko čišćenje i otopine za ispiranje usta nedovoljno dobro uklanjaju bakterije unutar biofilma, a čak i jaki antibiotici rijetko pružaju održive rezultate. Na ovaj način često dolazi do neželjenih efekata i mogućnosti stvaranja rezistencije kod bakterija iz biofilma na prepisane antibiotike.

Bolesti poput periodontitisa, peri-implantitisa, karijesa, pulpitisa i poremećaja zarastanja rana nakon kirurških zahvata, mogu se uspješno liječiti na jednostavan i efikasan način uz pomoć HELBO terapije koja se provodi HELBO LASEROM

Bakterije koje se nalaze u biofilmu, oko zuba i na desnima povećavaju rizik od bolesti poput:


• parodontopatija i peri-implantitis
• pulpitis
• karijes
• alveolarni ostitis prilikom vađenja zuba
• neadekvatno lečenje nakon apikotomija
• rezidualni ostitis (poremećeno zarastanje implanata, posebno u slučaju neposredne implantacije)

Cilj svake terapije parodontnih bolesti predstavlja uklanjanje bakterija kao glavnih uzročnika same upale. Zubni plak i kamenac koji priliježu uz stijenke krune i korijena zuba su glavna staništa bakterija koje uzrokuju upalu potpornog tkiva – parodonta. Terapija pojedine parodontne bolesti ovisi o njenom obliku i uznapredovalosti, a načelno možemo razlikovati terapije za gingivitis i parodontitis.

Liječenje gingivitisa svodi se na uklanjanje zubnog plaka i kamenca iznad razine gingive. Ovo se postiže kombinacijom profesionalnog čišćenja u ordinaciji koju provodi doktor dentalne medicine uz pomoć posebnih uređaja za uklanjanje zubnih naslaga te dosljednom svakodnevnom oralnom higijenom koju provodi pacijent sam kod kuće na bazi detaljnih uputa koje je dobio u ordinaciji. Za profesionalno čišćenje koriste se različiti ručni i strojni instrumenti kojima se razbija tvrda struktura zubnog kamenca i omogućava njegovo temeljito uklanjanje. Najčešće se koriste zvučni i ultrazvučni instrumenti koji svojim vibracijama otkidaju komadiće kamenca, a zatim se pjeskarenjem otklanjaju finije čestice kamenca, plaka i različitih nečistoća i pigmenata. Nakon čišćenja kamenca, zubne plohe se očiste i poliraju četkicom uz dodatak blago abrazivne paste. Time se zubne površine zaglađuju, što usporava ponovno nakupljanje plaka i kamenca.

Kod parodontitisa je uvijek prisutan i gingivitis pa je prva faza liječenja identična i njome se pokušava smiriti sama upala. Nakon smirivanja upale čisti se plak i kamenac u dubljim razinama, džepovima, na površini zubnog korijena. Poliranje korijena se provodi zatvorenom i otvorenom metodom. Obje se metode rade u lokalnoj anesteziji, koriste se slični instrumenti i obično se provodi u nekoliko koraka, kvadrant po kvadrant. Jednom izliječen parodontitis ne znači da se bolest ne može pojaviti na istom ili drugom mjestu. Dugoročno zdravlje parodonta značajno ovisi o načinu održavanja kućne i profesionalne dentalne higijene. Inicijalnom terapijom, čišćenjem zubnog kamenca i poliranjem površina zuba iznad i ispod razine zubnog mesa, sprječava se progresija bolesti, količina bakterija ispod razine zubnog mesa i usporava se njezin tijek